O zaboravljanjima

Opržiću jezik vrelom kafom

I nepce i ždrijelo

Bolje da me peče tu

Nego na srcu

Rekla je

Učit’ ću mandarinski

Mora da ima neko u ovom memljivom gradu da zna fonetiku i fonologiju jezika šaolin monaha

Za slučaj da odlučim putovati u Kinu, a neću

Mada bih i to da ga zaboravim

Na jednoj od kula Kineskog zida

Ili dok večeram pekinšku patku

Svirat’ ću flautu

I ići na časove šivenja

Zašivaću srce evo baš ovako

Brzo i nasilno

Kao što cijepam pisma i razglednice na kojima se šepure trgovi Rima i kamile iz egipatskih pustinja

Rekla je dok je stopalom pritiskala papučicu korpe za smeće

I bacala komade rasparčanih rečenica po kori od jabuka i ostacima krompir salate

Znaš li da se ljubav zaboravlja istom brzinom kojom se i rađala

Ne znaš

Ne znam ni ja

Ali uzeću instrukcije iz fizike

Možda postoje neki slični zakoni u svim…

View original post 147 more words

Advertisements

2 comments

  1. oblogovan · July 2

    Ух, много волим оваква поигравања речима.

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s